|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog piše jedna relativno normalna 14-godišnjakinja. Ja. Dakle, imam 14 godina, idem osmi razred i jedva čekam srednju. Razred je uništen pa jedva čekam otići...umjetnička sam duša i nepopravljiva sam romantičarka. Vjerujem u ljubav i srodne duše.
Živim u Splitu, a tu su još i mama, tata i tri sestre.
Imam veliko društvo, ali Jope i Luce su posebne. Ne znam što bi bez njih! One su me i upoznale sa svim tim super ljudima, koji su stvarno kraljevi!
Volim čitati (sve osim lektire)! Pročitala sam mnogo knjiga. Više od svih 14-godišnjaka koje poznajem. Čitam mnogo toga. Obožavam kriminalistku, dok mi ljubavni romani nisu baš zanimljivi. Čitam i ono što neki zovu gluposti, no meni se sviđaju i neću se mjenjati zbog drugih.
Uz čitanje, volim i fotografirati. Moglo bi se reći da imam i talenta za to...iako, malo ljudi zna za tu moju "strast".
Ne znam što bi bez glazbe! Mp4 redovito slušam, kad idem na putovanja duža od sat vremena, kad mi je dosadno ili kad mi se spava. Slušam raznu vrstu glazbe, ne volim ograničenja.
Najmračniji dio mog života je moja bolest. Iskrivljenje kralježnice...14.08.07. sam bila na operaciji, za sada je sve super i nadam se da će se ubrzo sve to riješiti.
Često mjenjam dizajnove, ali bolje to nego adrese 
. Znam da je to ponekad zbunjuće, ali ne mogu se odlučiti koji je bolji i koji da odaberem, pa ih stalno mijenjam. A, što ćete, takva sam kakva sam i nema šanse da me itko promijeni.
Obožavam pisanje. U stanju sam po cijele dane nešto novo smišljati u glavi. Problem je što ja to jako rijetko stavim i na papir. Prelijena sam za to.
Inače sam uredna, marljiva osoba (yeah right!!). Mo'š mislit. Što vas zanima pitajte odgovaram na sve!
Izvučeno iz arhive 
Napokon sam našla vremena
Nedjeljno jutro
Zar je to kraj?!?!?
Globalno zatopljenje
Uhvatila me inspiracija!
Mršavost ili anoreksija?
Što dalje?
Nitko nije savršen!!!
Ljubav
Jope
Masters, kolumna, ljubav
Zadatak
Prijateljstvo
Štafeta
Mp3
Novi post i priča
Štafetice
Što sam bila vrijedna 
Sad ste mi uvijek na oku
Giuliano
Lipoto moja
Lipoto moja, za te nista nova
kad te zivot nacme i stegne ka kolut o bacve
lipoto moja, ostala si virna
rici sa vincanja, jednom trenu krivog obecanja
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, ne vridi kapi znoja
o masline sa poda nikad pravog uja ne iscidis
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jedina svica ca ni sunca se ne stidi
Sexy Pink Sparkle Lips Sweet Icons
Brown Eye W/ Sparkling Mascara Easter Images
Bok!
Ljuta sam...zapravo tužna...ne znam...dođe mi da poludim, želim izađi, ali nigdje izlaza...i, ne znam koga više mrzim: svoju kralježnicu, sve one ljude, doktore...jednostavno mi dođe da sjednem u sobu i plačem, tako da me svi ostave na miru...ono, raspaliti muziku i plakat ili otić u mastersa i navrištat se koliko ja god želim! Ali...dakle, da vam objasnim. U četvrtom razredu doktori su otkrilli da imam skolioz tj. krivu kralježnicu. Meni to nije značilo ništa, ali...sve je počelo kada sam morala nositi ortozu ilitiga aparat. To vam je željezo i plastika i ja sam to morala nositi!!!!! Koliko sam toga propustila baš zbog aparata. Cure su uvijek igrale, kako se to kaže književno, laštika. Ne znam književnu riječ za to. Ja, nisam mogla. Tijekom odmora su svi uvijek trčali i skakali, ja nisam mogla. Prestala sam ga nositi, ali tada sam napravila novi. Kralježnica mi se btw. još više iskrivila, dakle aparat nije pomogao. Dobila sam novi i navikla se. I stvarno sam nosila, ali ni to nije pomoglo. Zatim je i jedna prijateljica otkrila da ima isti problem. Ona je išla kod jednog čovjeka na Poljud i njena kralježnica se isravila! Pa, sam i ja krenila. I, pomoglo mi je! Nije više bilo užasnih bolova, nisam morala nositi aprat...uglavnom raj za mene!!!!! Ali, tu dolazi moja mama.vidite ona nije primjetila nikakav pomak, i unatoč tome što sam se ja super osijećala i ja sam sama osijećala pomak, ona je odlučila da ja tamo više ne idem!!!!!!!!!!!! Odlučila je da idemo u Njemačku i tamo će mi napraviti novi aparat!!!!!!!!!!! trebala sam ići u subotu u Pulu jer je doktor došao tamo, ali njegova mama je umrla i mora je ići natrag. Zatim smo trebale ići u četvrtak avionom, ali doktor je završio na psihijatriji zbog šoka!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!pa je i to otkazano! Ja već pomislila da će moja mama shvatiti da je to nekakav Božji znak da ne bi trebala ići tamo (moja je mama velika vjernica) ali ona je uporna!!!!!!!!!!! I, sada u nedjelju u 10:00 idemo autobusom u Njemačku!!!!!!!! A, u srijedu idemo kod tog nekog doktora da mi napravi aparat! I, što je najstrašnije; Ćaće u subotu slavi rođendan, a ja ne mogu ići! I, sada vi recite da imam divan život!
Boook! Ma, imat potpuno pravo, taj netko je kreten i ne bi se trebala obazirati na njega, ali nisam mogla izdržati da vrijeđa moje prijatelje i mene i da širi laži.
A, sada da krenem na temu ovog posta. Vidite u subotu sam s puuuno ljudi (ne bi spominjala imena) išla u mastersa. I, BILO JE ODLIČNO!!!!!!! Prvo sam mislila da mi je to najgluplja odluka u životu, ali na kraju večeri sam shvatila da mi je to jedna od najboljih odluka u životu, koju ću sigurno ponoviti. Moram reći da nema ništa bolje od toga kada svi vaši problemi, brige i tuga jednostavno nestanu! Kada vam je na pameti samo to da plešete, da se zabavite, da ne propustite niti jednu pjesmu! S-A-V-R-Š-E-N-O!!!!!! Čujete samo glazbu kao da ste u ta dva sata jednostavno prekinuli svu komunikaciju s vanjskim svijetom, i ništa nije bitno osim dobrog provoda! To je nešto što svi moraju iskusiti! I, svi bolovi u nogama, leđima, sve glavobolje sve se to isplati! Ali, sigurno mnogi od vas znaju kako se osijećam. A, sada vas sve pozdravljam do sljedećeg puta!!!!!!!!!!
Bok! Hvala na prijedlozima i komentarima i suosjećanju
. Sada možda ste primjetili komentar koji je ostavio NETKO
. I, uglavnom vrijeđa i mene i moje prijatelje
. Zato sam odlučila napisati ovaj post.
1. kada izađem vani ja i Ćaće se ne cmakamo
!!!!!!!! Mi smo prijateljice i NIŠTA VIŠE
!!!!!!!!!!! Nismo lezbijke, naprotiv, obje volimo dečke
! I, nema nikakve sumnje u to!
2. Dućy NIJE KRETEN
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! On je odličan prijatelj, nikog ne iskorištava i lik je jednostavno CAR! i, da ti nije više palo na pamet vrijeđati ga!
3. ja i Borovac NISMO ZAJEDNO
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! I, kada me on zagrli to je čista za*******ja
. Borovac je meni samo prijatelj i ti zagrljaji su samo prijateljski! On je lik koji se voli za******ti i to je sve!
Tko god da jesi, nadam se da si shvatio. I, ako imaš nešto protiv mene RECI MI TO U LICE! Ili prihvati činjenicu da si kukavica! Btw. ako još jednom uvrijediš ikog od mojih prijatelja osobno ću te naći, a tada ti ni Bog neće pomoći!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Svim mojim prijateljima i blogerima veeeeeeeelika pusa
!
p.s. blogeri ispričavam se zbog prostih riječi i prijetnji, ali više nisam mogla izdržati!
Boook!Na pisanje ovog posta potaknuo me post koji je napisala Kneginjica. Kao što sam već napisala, obožavam pisati i često nešto piskaram...i, kada pišemo zadaćnice ili sastave dajem sve od sebe
! I, uvijek dobijem pet
. Valjda je to dokaz da imam kakvog takvog dara za pisanje. Sada, moja škola ima časopis koji najčešće pišu učenici. I, naravno svi su talentirani. Od petog razreda meni je velika želja pisati za taj časopis 
(to, do sada nitko nije znao). Ali, moja nastavnica iz hrvatskog (koja mi je i razrednica) očito nikako da prepozna taj moj dar
! Uvijek mi kaže da lijepo pišem i traži od mene da pročitam pred razrednom, ali...i, ja mislim da je to zbog ovoga: ima jedna učenica u mom razredu. Ona je odlična učenica, ali i VEEEEEELIIIIIIIKA ulizica (pitajte Akashu ona će vam potvrditi)! Naravno, moja razrednica je OBOŽAVA!!!!! U svemu je ona najbolja! U čitanju, u pisanju, u crtanju...u baš svemu! I, zbog toga nastavnica nas ostale (ako mene pitate) zapostavlja!!!!!!! A, tu nema pravde! Ali, ni načina da se to popravi! Kako razrednici reći da počne obraćati pozornost i na ostale učenike, koji su uistinu talentirani!!! Zar da se njihov dar baci u vjetar i ne počne razvijati odmah u osnovnoj školi? Kasnije možda bude prekasno!
Boook! Samo mala obavijest! Zbog nekog GLUPOG razloga, kada kliknem na komentare, nekada mi ne želi otvoriti, to jest pojavi se neko sr**e da stranicu nije moguće prikazati!!!!! I, to je razlog zašto neke ne mogu komentirati
! Nadam se da ćete shvatiti!
Boook! Prvo bi svima zahvalila na 50 komentara! Dakle, hvala svima! Drugo MOLIM BEZ LANACA SREĆE !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! U to ne vjerujem niti ću ikada vjerovati
! OK? I, treće svim pripadnicama ljepšeg spola SRETAN DAN ŽENA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Uživajte u ovom danu posvećenog samo vama! Bez živciranja, nervoze, ljutnje i sveg lošeg
! Ali, kiša je malo pokvarila ugođaj
! Kratak post, ali vrijedan
! Pooozzzz
Boook! Sedam dana nisam pisala post, pa sam pomislila da bi bio red da napišem jedan...kao što možete pročitati u postu, idem u 7.d razred. I, to znači da ću se ubrzo morati odlučiti što želim raditi i prema tome upisati neku srednju školu. E, pa tu postoji mali problem. Kao, ja sam vrlo talentirana za pisanje. I, volim to raditi, ali tu je moja family, a prva moja mama. Kad me jedna osoba pitala u koju ću srednju, ja nisam mogla ni promisliti, a moja je mama već odgovorila da ću u gimnaziju! I, možda vam se čini da pretjerujem, ali ja ne želim da netko drugi odlučuje o tome u koju ću ja školu ili, ne daj Bože, fakultet
!!!!!!!!!!!!!! To je moja stvar i, prema mom mišljenju, ja odlučujem o tome! Čini se da moja mam ipak ne misli tako...i, da znam da ona misli sve najbolje, ali mislim...no, da se sad vratim pisanje. Oduvijek mi je bila želja ići na novinarski fakultet u Zagrebu. Ali, imam osjećaj da moja family to neće prihvatiti s radošću
...sigurno će mi tupiti o tome da od toga nema mnogo novca
, da to nije niti malo sigurno i slično! Ali, ako imam bar malo talenta (a, hrvatski mi je 5 zahvaljujući sastavima, lektirama i zadaćnicama) uspjet ću! Zar ne? I, što je najgore od svega, ja nemam pojma u koju ću srednju! Rado bih išla u neku gimaniju, ali pitanje je koju...može mala pomoć? Poozzzz i do sljedećeg puta
p.s. hvala na 32 komentara iz davnog posta!
